Easter,1916(eng>bos), Plasim se(bos>eng)

Thread: Easter,1916(eng>bos), Plasim se(bos>eng)

Tags: None
  1. ShultzPD's Avatar

    ShultzPD said:

    Default Easter,1916(eng>bos), Plasim se(bos>eng)

    Some old translations (mainly to practice my vocabulary), I hope nobody will mind me putting them up here.

    Uskrs, 1916

    Ja sam ih upoznavao na kraju dana
    Dolazeci živih lica
    Sa šaltera i pisaćih stolova među sivim
    Kućama osamnestog stoljeća.
    Ja sam ih prolazio uz klimanje glave
    Ili uz pristojne i beznačajne riječi,
    Ili sam zastajao na neko vrijeme i govorio
    Pristojne i beznačajne riječi,
    I simišljao dok sam to činio
    Parodije i rugajuče pjesme
    Da bi zadovoljio prijatelja
    Oko kamina u kafani,
    Budući da je siguran da smo oni i ja sasvim
    slućajno živjeli ovdje gdje se nosi šarenilo:
    Sve se promijenilo, sasvim promijenilo:
    Užasavajuća ljepota je rođena.

    Dani te žene su potrošeni
    U nesluteći dobroj volji,
    A njezine noći u prepirkama
    Sve dok joj glas nije postao piskav.
    A koji je to glas bio slađi nego njen
    Dok je mlada i lijepa,
    Jahala u lov na zečeve?
    Taj čovjek je čuvao školu
    I jahao našeg krilatog konja.
    Ovaj drugi, njegov pomagač i prijatelj,
    Je dolazio k svojoj snazi;
    Možda je mogao osvojiti slavu na kraju,
    Toliko se osjetljivom njegova priroda činila,
    Tako su smjele i tako slatke bile njegove misli.
    Ovog drugog čovjeka sam sanjao;
    Pijan, uzaludan i umišljen mangup.
    On je učinio najgorčije nepravde
    Prema nekima koji su mi blizu srca,
    Ipak ga nabrajam u pjesmi;
    On je, također, podnio ostavku na svoju ulogu
    U ovoj usputnoj komediji;
    On je, također, zauzvrat promijenjen,
    Potpuno transformiran:
    Užasavajuća ljepota je rođena.

    Srca sa samo jednim ciljem
    Kroz ljeta i zime izgleda
    Bivaju pretvorena u kamen
    Da ometaju živi tok.
    Konj koji prolazi cestom,
    Jahač, ptice koje lete okolo
    Od oblaka do oblaka skakući,
    Iz trena u tren se mjenjaju;
    Odsjaj oblaka na potoku
    Mijenja se iz trena u tren;
    Kopito konja klizi niz rub potoka,
    I konj pada unutar njega,
    Dugonoge barske kokoške rone,
    I prizivaju barske pijetlove.
    Tren za trenom oni žive:
    U sred svega toga- kamen.

    Previše žrtava
    Mogu napraviti kamen od srca.
    Ali kada je dosta?
    To je nebesa odluka, naš dio
    Je da sapučemo ime za imenom,
    Kao majka koja priziva dijete
    Kad san napokon dođe
    Na udove koji su divlje trčali.
    Što je to, nego sumrak?
    Ne, ne, ne noć, već smrt;
    Je li to bila najzad nepotrebna smrt?
    Jer Engleska možda ipak istraje
    Za sve sto je rečeno i učinjeno.
    Mi znamo njihov san; dovoljno
    Je da znamo da su sanjali i umrli;
    A šta ako ih je višak ljubavi
    Zbunjivao sve dok nisu umrli?
    Ja zapisujem u stihovima --
    MacDonagha i MacBridea
    I Connollija i Pearsa
    Sadašnjost i sva vremena, koja ce doći,
    Gdje god se nosi zeleno,
    Su promijenjena, sasvim promijenjena:
    Užasavajuća ljepota je rođena.
    - W. B. Yeats



    I fear
    http://www.youtube.com/watch?v=P31_BVXaAb4

    I fear I will end up on the gallows.
    Where not so few ended up, in the world and there ...
    right beside us.

    Long days, long nights, long years.
    Without the bread of love, without the water of love,
    without the light of love. Without love.

    It is, surely, not the speech nor the voice of reason
    nor to anything, certainly, either help or rescue
    but when my eyes close I see- I'll end up on the rope.

    Just how little I knew about nothing,
    from the primeval the devil took the joke away.
    Here am I now trembling- I'll end up hanging

    What the soul never could,
    what the heart never dared to,
    alone the body now wants to do.

    Without the light of love, without bread,
    without water, without air.
    Just one step I manage- from darkness to darkness.

    -Abdulah Sidran
    Last edited by ShultzPD; 05-31-2010 at 06:39 PM.
     
  2. ina said:

    Default

    Strahujem

    Strahujem (plašim se) da ću završiti na vešalima.
    Gde nije tako malo njih završilo, u svetu i tamo...
    baš pored nas.

    Dugi dani, duge noći, duge godine.
    bez hleba ljubavi, bez vode ljubavi
    bez svetlosti ljubavi. Bez ljubavi.

    To naravno nije ni govor ni glas razuma
    izvesno ničemu ne pomaže ili spašava
    ali kad se moje oči sklope vidim - okančaću na na konopcu.

    Kako samo malo znam ni o čemu,
    od pradoba đavo je odneo šalu.
    Evo me drhteći sada - završiću vešanjem.

    Šta duša nikad nije mogla,
    šta se srce nije nikada usudilo
    telo samo to sad želi učiniti.
    Bez svetla (svetlosti) ljubavi, bez hlaba,
    bez vode, bez vazduha.
    Samo jedan korak uspevam načiniti - od mraka do mraka.

    darkness = tama, mrak, mračnost