Some old translations (mainly to practice my vocabulary), I hope nobody will mind me putting them up here.
Uskrs, 1916
Ja sam ih upoznavao na kraju dana
Dolazeci živih lica
Sa šaltera i pisaćih stolova među sivim
Kućama osamnestog stoljeća.
Ja sam ih prolazio uz klimanje glave
Ili uz pristojne i beznačajne riječi,
Ili sam zastajao na neko vrijeme i govorio
Pristojne i beznačajne riječi,
I simišljao dok sam to činio
Parodije i rugajuče pjesme
Da bi zadovoljio prijatelja
Oko kamina u kafani,
Budući da je siguran da smo oni i ja sasvim
slućajno živjeli ovdje gdje se nosi šarenilo:
Sve se promijenilo, sasvim promijenilo:
Užasavajuća ljepota je rođena.
Dani te žene su potrošeni
U nesluteći dobroj volji,
A njezine noći u prepirkama
Sve dok joj glas nije postao piskav.
A koji je to glas bio slađi nego njen
Dok je mlada i lijepa,
Jahala u lov na zečeve?
Taj čovjek je čuvao školu
I jahao našeg krilatog konja.
Ovaj drugi, njegov pomagač i prijatelj,
Je dolazio k svojoj snazi;
Možda je mogao osvojiti slavu na kraju,
Toliko se osjetljivom njegova priroda činila,
Tako su smjele i tako slatke bile njegove misli.
Ovog drugog čovjeka sam sanjao;
Pijan, uzaludan i umišljen mangup.
On je učinio najgorčije nepravde
Prema nekima koji su mi blizu srca,
Ipak ga nabrajam u pjesmi;
On je, također, podnio ostavku na svoju ulogu
U ovoj usputnoj komediji;
On je, također, zauzvrat promijenjen,
Potpuno transformiran:
Užasavajuća ljepota je rođena.
Srca sa samo jednim ciljem
Kroz ljeta i zime izgleda
Bivaju pretvorena u kamen
Da ometaju živi tok.
Konj koji prolazi cestom,
Jahač, ptice koje lete okolo
Od oblaka do oblaka skakući,
Iz trena u tren se mjenjaju;
Odsjaj oblaka na potoku
Mijenja se iz trena u tren;
Kopito konja klizi niz rub potoka,
I konj pada unutar njega,
Dugonoge barske kokoške rone,
I prizivaju barske pijetlove.
Tren za trenom oni žive:
U sred svega toga- kamen.
Previše žrtava
Mogu napraviti kamen od srca.
Ali kada je dosta?
To je nebesa odluka, naš dio
Je da sapučemo ime za imenom,
Kao majka koja priziva dijete
Kad san napokon dođe
Na udove koji su divlje trčali.
Što je to, nego sumrak?
Ne, ne, ne noć, već smrt;
Je li to bila najzad nepotrebna smrt?
Jer Engleska možda ipak istraje
Za sve sto je rečeno i učinjeno.
Mi znamo njihov san; dovoljno
Je da znamo da su sanjali i umrli;
A šta ako ih je višak ljubavi
Zbunjivao sve dok nisu umrli?
Ja zapisujem u stihovima --
MacDonagha i MacBridea
I Connollija i Pearsa
Sadašnjost i sva vremena, koja ce doći,
Gdje god se nosi zeleno,
Su promijenjena, sasvim promijenjena:
Užasavajuća ljepota je rođena.
- W. B. Yeats
I fear
http://www.youtube.com/watch?v=P31_BVXaAb4
I fear I will end up on the gallows.
Where not so few ended up, in the world and there ...
right beside us.
Long days, long nights, long years.
Without the bread of love, without the water of love,
without the light of love. Without love.
It is, surely, not the speech nor the voice of reason
nor to anything, certainly, either help or rescue
but when my eyes close I see- I'll end up on the rope.
Just how little I knew about nothing,
from the primeval the devil took the joke away.
Here am I now trembling- I'll end up hanging
What the soul never could,
what the heart never dared to,
alone the body now wants to do.
Without the light of love, without bread,
without water, without air.
Just one step I manage- from darkness to darkness.
-Abdulah Sidran